Kako je izgledao početak Vaše karijere? Da li ste zadovoljni rezultatima do sada?
Početak kao i mnogi drugi. Polazak u muzičku školu bio je moj prvi dodir sa instrumentom. Bilo mi je osam godina i tada nisam znao da sam time odredio svoju sudbinu i životni put. Čarolija “crno-bijelog svijeta” me potpuno obuzela i više nije postojalo ništa drugo. Poslije je sve išlo nekim redom,sviranje u školskim orkestrima,pjevanje u horovima,odlasci na takmičenja i na kraju osnivanje školskog pop-rock benda. Bilo mi je trinaest godina. Ovih dana u izdanju Hayat Production izlazi moj prvi solo-album “Snoviđenja”. Na albumu se nalazi deset instrumentalnih kompozicija čiji sam autor i izvođač. Iskreno žalim što sam tako dugo čekao na svoj prvijenac i što mi je trebalo toliko godina da se odlučim na taj korak.
Član ste grupe Bolero. Od kada je krenula Vaša saradnja? U kakvom ste odnosu sa članovima grupe Bolero?
Moja saradnja sa Bolerom je počela davnih 80-ih na snimanju prvog albuma grupe, “Na kraju slavlja”. Boleru je trebao klavijaturista, ja sam bio slobodan i tako je krenulo. Prije nekoliko godina Bolero se ponovo okupio i trenutno radi na novom albumu.
U 13. godini ste imali svoj prvi bend “Ekstaza”. Kako je došlo do saradnje? Šta se promenilo od tog vremena po kvalitetu muzike?
Extaza je bio bend osnovan od strane petorice školskih drugova. Ne sjećam se više čija je to bila ideja i ko je predložio ime. Bili smo trineastogodišnjaci puni ideala,snova i beskrajnog entuzijazma. Sjećam se dobro prve probe u jednom stanu u sarajevskom naselju Višnjik. Prva pjesma koju smo uvježbali i zajedno odsvirali je bila “Da li znaš da te volim” Dade Topića. Sjajno vrijeme i nezaboravne uspomene. Nažalost naše društvo i svijet u cjelini već godinama nazaduju i atrofiraju u svim segmentima pa tako i u muzici. Sve je instant,brzo,površno i podređenu profitu. Entuzijazam,ljubav i želja za muzikom koju smo nekad osjećali danas djeluju nestvarno.
Sarađivali ste sa velikim imenima pop-rock scene. Da li bi izdvojili neku posebnu saradnju sa nekim od njih, kao i neka anegdota koju bi izdvojili za naše gledaoce?
Dijelio sam binu sa jako puno ljudi,muzičara i pjevača,poznatih i nepoznatih. Ako bih nekoga morao izvojiti to bi onda bila Zdenka Kovačiček. Mlađi čitaoci vjerovatno nisu imali prilike ćuti za nju. Sjajna žena i i još bolja pjevačica. Svaki momenat na bini sa Zdenkom je nevjerovatno iskustvo i beskrajno zadovoljstvo.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su nastavak rada sa Bolerom i paralelno s’tim rad na samostalnim projektima. “Snoviđenja” su u post-produkciji i izlaze za koji dan a ja odmah nastavljam rad na novom albumu. Obećao sam sebi da ću od sad snimati bar jedan album godišnje. Nadam se da ću obećanje i ispunit.
Imate neku poruku za mlade nade pop-rock muzike?
Na kraju,šta reći mladima koji tek počinju ? Zvuči kao klišej ali ću reći ono što sam govorio i sebi. Radite puno,sanjajte još više i slijedite svoje snove bez obzira na sve. Jer dok god imaš snove znači da si živ.
