Kako se ono kaže “Prva ljubav zaborava nema”, da li se sećate svoje prve ljubavi/simpatije? Koji Vas događaj veže za tu osobu – zanimljiva anegdota?
Naravno. Prva ljubav se vječno pamti. Imao sam 17 godina, a Selma 16. Toliko sam bio zaljubljen u nju da sam želio da je oženim. Kazao sam ocu svoje namjere, medjutim on se naljutio i u takvom raspoloženju rekao “jesi li normalan, oboje ste maloljetni. Moraš završiti fakultet, dobiti hljeb u svoje ruke pa se onda ženiti”!
Koji poklon pamtite iz detinjstva?
Muzički stub sa mikrofonom, koji mi je daidža (ujak) dobio iz Njemačke. To je bilo ostvarenje moga sna. Mogao sam po cijeli dan pjevati.
Zbog čega Vam je u životu najviše žao i zašto?
Nije mi žao ni zbog čega! Sve što se dogodilo s razlogom se zbilo!
Koji je to savet koji najviše pamtite/i od koga?
Moj otac je bio pravnik i puno je čitao. Sjećam se da je često zapisivao mudre izreke i savjete na koje bi tokom čitanja nailazio. Ponekad u našim ne tako dugim razgovorima, on bi me savjetovao. Sjećam se kada bi mi rekao “sine nikada ne čini drugima ono što ne bi volio da tebi učine” i “udijeli siromahu i podijeli sa svojim komšijom ručak”.

Koji je Vaš najveći blam?
Bilo ih je, ali uglavnom su to neki sitni blamovi, koje sam brzo zaboravio.
Šta je to što prvo primetite na osobi suprotnog pola?
Osmijeh.
Šta je to što najviše mrzite da radite?
Ne volim fizički zahtjevne poslove.
Kada bi pitali nekoga od Vaših bližnjih, kako je živeti sa Vama, šta mislite šta bi nam rekli?
Mislim da nisam težak čovjek. Imam neke svoje rituale, ali se lako uklapam i poštujem one s kojima dijelim životni prostor.

Vaše tri vrline/tri mane?
Uporan sam, vedar i dobronamjeran, odnosno ponekad sam lijen, volim dugo spavati i ne volim preduge telefonske razgovore.
Gde vidite sebe za 10 godina?
U Sarajevu sam pustio korijene. Volio bih da za deset godina budem ponosni roditelj, dobrog zdravlja, okružen prijateljima i dobrim ljudima.