Zdravko naglašava da je ovog puta odlučio da svoje koncertne aktivnosti tokom ljeta kombinuje sa odmorom, birajući mjesta na kojima nije nastupao izvjesno vrijeme, kao što su Teslić, Apatin, Raška, sada i Cetinje.

Prosječan ljubitelj muzike Zdravka Čolića bio je bar na desetak njegovih koncerata. Među njima nalaze se ozbiljni fanovi, koji Čolu prate i širom svijeta. Neki od njih ubilježili su u svojim najljepšim uspomenama podatak da su do sada bili na 300 koncerata najveće jugoslovenske zvijezde.

Šta je to u Vama što privlači fanove da konstantno odlaze na koncerte?

Lijepo je imati svoju publiku, od mlađih do starijih. Na Cetinju smo vidjeli djecu na ramenima roditelja i starije ljude koji su tu bili, ali pretežno je mlađa publika ta koja je, ipak, najenergičnija i ta koja nosi cijelu koncertnu energiju.

A tajna te hemije je?

Moglo bi biti jedino predanost ovom poslu. Ja pokušavam da odradim svaki koncert na svoj način, koliko sam u tom momentu spreman i energetski sposoban. Mislim, to je nekako sve u Božjim rukama, da li će biti dobro ili neće biti dobro nikad se ne zna. Ja uvijek dam sve od sebe kad je to moguće i potrebno,a s druge strane to samo po sebi ide ili ne ide.

U karijeri vrhunskih pjevača nađe se dvadesetak hitova, neki svoju karijeru obilježe jednim hitom… Ali kad na Google pretraživaču ukucate “Zdravko Čolić tekstovi” on izbaci 193 pjesme. I na koncertu je većina publike znala čitav tekst i melodiju, u najgorem slučaju refren… Čak i oni najmlađi! Kako komentarišete taj fenomen?

Pa to je pitanje trajanja. Jer, ako čovjek ima 55 godina karijere uključujući i moje prve nastupe sa grupama Ambasadori i Korni grupa, pa onda solo karijeru, za očekivati je od nekoga ko je profesionalac da za toliko godina ima i dosta pjesama. E sad, šta će postati hit, šta će ostati, to je opet pitanje. Ali pitanje je i šta je hit? Ima u publici dosta onih koji vole pjesme za koje se ne bi moglo reći da su hitovi u punom značenju te riječi, odnosno moje najpopularnije pjesme. Čini mi se da se publika i dalje rado sjeća starijih pjesama, kakva je “Gori vatra”.

Imali ste nekoliko koncerata u regionu, u pratnji simfonijskog orkestra. Postoji li inicijativa za nešto slično u Crnoj Gori?

To je pitanje organizacije. Lijepa inicijativa koju sam ja ranije mislio napraviti sa Fedorom Vrtačnikom i sa orkestrom Fundamentalno iz Novog Sada, ali su oni uključili mnoge ljude iz regije, svirače. Ta ekipa odsvirala je koncert u Banja Luci, dva koncerta u Zagrebu, jedan u Puli, jedan u Kragujevcu. I biće, naravno, još takvih koncerata, sa proširenjem tog repertoara koji je vezan za moju i Fedorovu saradnju. Lijepa je to inicijativa. Postoje ljudi koji vole prearanžirane pjesme. To smo vidjeli sad na koncertu u Kragujevcu. Nekima je to interesantno, a neko to baš i ne voli. Saradnju ćemo nastaviti na obostrano zadovoljstvo.

Ono što sam ranije mislio to ponavljam i sada… jedan unplugged program koji je više vezan za taj akustični pristup. To je nešto što bih ja sada želio, ali trenutno to sad nije u opciji pored ovog pop programa kojeg ja naviše volim. Inicijativa je da ćemo napraviti još četiri pet pjesama koje ćemo uključiti u program.

Koja je to pjesma koja Zdravka opušta?

Pa ne bih mogao odgovoriti na to pitanje, pošto je muzika toliko specifična i široka, svaki trenutak svog života ima nešto. Možda bih morao malo duže razmišljati da bih odgovorio na to pitanje.

Montenegro Beer Fest sa Zdravkom Čolićem kao specijalnim gostom još je jednom potvrdio da je Crna Gora mjesto gdje se dobra muzika i dobar provod sjedinjavaju, nudeći posjetiocima nezaboravne trenutke pod crnogorskim nebom.