3
0
Stjepan Hauser s Lukom Šulićem činio je popularni duo “2Cellos”, a njihova priča počela je kada su na You Tube-u izbacili obradu pjesme “Smooth Criminal” Majkla Džeksona i preko noći postali internet senzacija. Svjetska slava dogodila im se iste godine, snimak je vidio Elthon John i pozvao ih da nastupaju s njim na turneji. Od tada su dijelili scenu sa najvećim muzičkim imenima današnjice, a danas ovaj Puljanin, koji je u svijetu muzike poznat kao poslednji učenik čuvenog violončeliste Mstislava Rostropoviča, nastupa sam. Uprkos tome, Hauseru, kao i ranije, ne manjka jedinstvene energije na sceni, ali ni zbijanja šala, namigivanju i zavođenja djevojaka, koje su mu izgleda najvjernija publika.
“Velika je čast što počinjem svoju turneju u Baru. Jako se veselim. Atmosfera je sjajna i u vazduhu se osjeća neka posebna vibra. Mislim da će to biti spektakl za pamćenje. Crna Gora je oduvijek prepoznata kao sjajna destinacija”. Ovako je Stjepan Hauser najavio svoj prvi nastup u našoj zemlji.
Imali smo priliku da sa njim kratko porazgovaramo.
Sarađivali ste sa velikim imenima svjetske muzike, ali jednu saradnju ste posebno izdvojili. Riječ je o saradnji sa Oliverom Dragojevićem. Koliko Vam nedostaje Oliver, kako ga pamtite, da li nam možete ispričati možda neku anegdotu u vezi sa njim?
Oliver je najveća legenda sa ovih prostora svih vremena i to je nešto što se ne može ponoviti. Bio je legenda, ikona, veliki čovjek, veliki umjetnik, svima će nam falit’ u srcima. Imali smo osjećaj da je dio naših obitelji, te njegove pjesme, taj njegov glas. Rasli smo uz njega, propričali uz njega. Zato mi je jako značila ta suradnja, jer je on od djetinjstva bio moj heroj, samo najljepše sjećanje. Bila je ogromna čast svirati sa njim. Proučavao sam ga, znao sam sve o njemu. Čak se on šalio na taj račun, da sam znao više njegovih pjesama nego on. Bio je tolika inspiracija, odrastao sam uz njegove pesme, i to je bilo ostvarenje svih mojih snova. Uvijek će mi ostati u srcu kao omiljeni pjevač.
Kako je došlo do saradnje sa Bocellijem?
Odavno još, kao 2Cellos smo sa njim surađivali i nastupali. Kada sam ja krenuo solo, zbližio sam se sa njima i maltene sam član njihove obitelji. Bio sam u Toskani million puta, imamo puno toga zajedničkog, imamo isti prisup glazbi i sviramo tu lijepu, nježnu i to nas veže.
S kim potajno priželjkujete saradnju, da li postoji neko s kim nijeste sarađivali a željeli biste?
Zapravo, imao sam tu sreću da sam sa svim živućim legendama surađivao, od Elhon Johna do Bocellija, U2, Aerosmith, Red Hot Chilli Peppers, sa George Michaelom dok je još bio živ. Bio bih stvarno nezahvalan da se sad nešto žalim da nisam sa još nekim, jer imao sam čast da radim sa najvećima.
Kako teku pripreme sada za solo nastupe, da li je teže ili lakše? U kakvim ste odnosima ostali sa Lukom Šulićem?
Super smo, Luka je onako više miran, obiteljski čovjek, ja sam sve kontra, obrnuto od njega. On voli taj svoj mir, ja sa druge strane volim slavu, stalno sam nabrijan, putujem po svijetu, širim glazbu, ljubav i to je to.
Kakvi su Vaši prvi utisci o Baru, da li ste uspjeli da prošetate i vidite nešto?
Nažalost, nijesam stigao ništa. Cijeli dan program, tonska, bend, muzičari, prođe par sati. Ono malo vremena što uloviš između probi interjvua i svega, želim otići nešto pojest, mada ni to nisam stigao. Doduše, popio sam par rakija.
Kako se pripremate za nastup, postoji li neki poseban ritual? Kako kreirate repertoar i da li će biti nešto autentično za crnogorsku publiku?
Nema priprema, odem na pozoricu i samo sviram. Mislim da što se više čovjek priprema, samo komplicira. Što manje priprema, to bolje. Treba biti spontan, prirodan i opušten. Za sam koncept koncerta angažovan je veliki broj izvođača, a sve je podređeno publici i njihovim čulima. Čelu sve paše a jako je teško od stotinka pjesama izabrati one koje ću izvoditi. Prvi dio je klasika, filmska muzika, romantična. Sa drugim dijelom koncerta počinje spektakl, šou, latino pjesme, ludnica, jedan ritam koji pokreće. Dolazi bend, priključuju se bubnjari, bas, klavir, gudačice su tu, nastane jednostavno ludnica. Ljudi počinju da plešu, nastane ludnica, pravo latino ludilo. Sve na svoj način ima svoju čar. Svako izvođenje je drugačije, nikada istu stvar ne sviram na isti način, sviram je na drugi način, tako da je sve autentično. Ja nikada nijesam ponovio dvije iste note u životu, to je uvijek moment.
Po čemu se razlikuje publika na Balkanu od one iz ostatka svijeta?
Balkan i ljudi sa Balkana imaju neki poseban štih, mi ovdje svi imamo taj poseban način života, što se meni jako sviđa jer volim ljude koji su srčani, spontani, na kavama. Znaju živjet’, znaju uživat’, zapad nema tu čar. Uvijek kad sam na ovim prostorima, osjećam se posebno, životopisno.
Koliko je za Vas kao klasičnog umjetnika zahtjevno da svirate pred širokim auditorijumom? Govorimo o hiljadama ljudi koji će biti na koncertu.
Ja kad osjetim tu masu ljudi i njihovu ljubav, onda muzika sama izlazi iz mene. Što više ljudi, to mi je zapravo lakše. Ljudi jednostavno osjećaju da se dajem, da sviram iz srca, da sam iskren, da obožavam publiku i oni to tako vraćaju meni.
Šta mislite o novim muzičkim trendovima?
Nisam ljubitelj trendova, ja sam staromodan, stara duša, to je danas sve instant. Danas je nešto hit, a već sjutra nešto drugo. Zato je klasika klasika, uvijek i za sva vremena.
Šta možemo očekivati od Vas u budućnosti, i od turneje i od studijskih stvari?
Stalno se nešto radi, stalno se nešto snima, evo već dva albuma u pripremi. Cijelo ljeto snimamo spotove, sve je haotično, hrpa posla. Ali, ja to volim, ja to živim. Stalno crpim novu inspiraciju i ne vidim da ću ikad usporit’. Volio bih sve svoje ideje pretvorit’ u stvarnost.
Sebe nazivate “buntovnikom” i “lošim momkom” među izvođačima. Zašto?
Ja sebe ne nazivam, to su me drugi prozvali. Buntovnik jesam, još kao klinac bio sam nekako buntovan, jer čelo se uvijek sviralo na jedan određen isti način, samo na toj nekoj uštogljenoj sceni, a ja sam sve te granice htio pomaknut’ i pokazat’ da čelo mođže sve svirat’: i klasiku, i romantiku, i pop i rock, i na ovaj i na onaj način, jednostavno sam se protivio svim tim granicama i limitima. Zato sam buntovnik.
Da li Vas je popularnost promijenila?
Nije. Oduvijek sam bio ovako lud, hahaha.
Znamo i da imate svoju fondaciju koja podržava mlade talente širom svijeta, pa šta biste kao neko ko je rođen za scenu poručili mladim ljudima koji kreću u avanturu sličnu Vašoj?
Mlade treba podržat’, pogotovo one koji se bave klasičnom glazbom. Eto, živimo u tim ludim vremenima, kada se nameću neke čudne vrijednosti. Važno je održati klasiku i širiti je, educirat’ mlade. Klasika je nešto što liječi dušu, to je kao sunce, kao more, ona sadži u sebi sve što je potrebno da se djeca razvijaju kako treba, da razvijaju inteligenciju. Treba je učiti u školama, educirati mlade i zato sam ja tu da ih podržim da se bave takvom glazbom.
“Ako išta može da promijeni svijet, to je muzika. Muzika je jedina stvar na ovom svijetu koja ujedinjuje, koja sjedinjuje, koja širi ljubav. Muzika je tu da to spaja. To je nešto što svi vole, oko čega smo svi ujedinjeni. Pogotovo ova muzika, ona nema ni riječi, ni tekst. Ima samo ritam, emociju i energiju, a to je nešto što cijela planeta razumije, u svim djelovima svijeta.”
