Ime i prezime: Nebojša Filipović – Medeni Mesec
DETINJSTVO PAMTIM PO…
Detinjstvo pamtim po velikom zajedničkom dvorištu mog stambenog bloka i velikom broju drugara iz komšiluka sa kojima sam se igrao u njemu (u jednom trenutku čak četrdesetoro).
NAJVEĆA “ZLOĆA”KOJU SAM U DETINJSTVU URADIO JE?
Bio sam sam kod kuće pa sam pozvao svog drugara Tomicu da se igramo; u jednom trenutku smo počeli da se rvemo i u žaru borbe prevrnuli ‘Singericu’- mašinu za šivenje koja je u to vreme bila prava retkost, veoma skupa i omiljena stvar moje majke..
Naravno, posle prevrtanja, mašina je bila prilično oštećenja..

ZAMIŠLJAO SAM DA ĆU BITI…
Zamišljao sam da ću biti policajac kad porastem, voleo sam pištolje i uniforme; to je naravno bio uticaj okoline- bilo je u komšiluku puno čuvara reda i zakona, pa sam od malena počeo da se identifikujem sa njima..
IGRICA KOJU PAMTIM…
Igra koju sam najviše voleo kao klinac, a i danas je se vrlo rado sećam, je igra klikerima..
NADIMAK SAM DAO – KOME?
Nadimak, definitivno, nisam, ali sam nadenuo ime ždrebetu svog ujaka koje sam nenormalno voleo-Zoran; kriva je bila pesma Tozovčeva pesma ‘Zorice, Zorule’ koja je tada bila veliki hit..
![]()
MOJE OMILJENO JELO BILO JE…
Omiljeno jelo mi je bilo pečena piletina sa mladim krompirićima (po mogućstvu što manjim).
U SVETU POSTOJI JEDNO CARSTVO U NJEMU CARUJE DRUGARSTVO…ZA TEBE OVAJ STIH ZNAČI ŠTA?
Ne samo za mene već i za moje drugare ti stihovi su značili doslovce carstvo iskrenih emocija, potrebu da se prijatelju pomaže u nevolji (pamtim mnogo takvih čarki i tuča..), i status prijatelja koji se ni po čemu nije razlikovao od statusa najrođenijih. Toga nažalost više nema, jer je sistem vrednosti iz temelja poljuljan.
![]()
DEČIJA PESMICA KOJU SI PEVAO?
Jedine dečije pesmice koje sam pevao bile su one koje sam pevao svojim ćerkama (Jedan tata petao, Stiže proleće..). kao dete ih nisam mnogo voleo; radije sam pevao pobedničke pesme sa raznih festivala zabavne muzike kojih je u vreme mog odrastanja bilo u izobilju..
NAVIKU IZ DETINJSTVA KOJU SAM ZADRŽAO JE?
Navika koju sam zadržao iz detinjstva je, svakako, deo moje prirode i svodi se na pravljenje planova i sanjarenje u časovima dokolice. Mislim da to nije nikakva retkost, i da su svi umetnici manje-više sanjalice.
BAJKA KOJU PAMTIM JE?
Ima ih nekoliko: Palčica, Svinjar, Lepotica i zver..

autor i urednik Jelena Govedarica





