
Prvenstveno bih da se zahvalim Jeleni Govedarici, našoj dragoj autorki ovog intervjua. Zahvaljujem se na zanimljivim i kreativnim pitanjima. Ja sam Radomirka Rada Šarić, glumica. Završila sam akademiju na Fakultetu savremenih umetnosti. Diplomirala sam sa predstavom Šekspirov rat – slike rata.
– KAKO OPISUJEŠ ŽIVOT JEDNOG GLUMCA?
Život glumca u svakom pogledu je veoma uzbudljiv, neizvestan, stresan, ali pruža i najveće zadovoljstvo i ispunjenost koju možemo doživeti. Zato je tako primamljiv i ima sve više onih koji bi da budu glumci. Smatram da se sa tim rodiš ili večito tragaš.

– TALENAT JE DAR RAĐANJEM ILI SE STIČE, KOJE JE TVOJE GLEDIŠTE?
Svakako da, sa talentom se ljudi radjaju ali ga svi ne iskoriste. Samo talenat uz mukotrpan rad i odricanje je dobitna kombinacija. Nadarenost je pokretac za bavljenje glumom ili nekim drugim poslom, neki ga prepoznaju i iskoriste, a neki ne, tako da ne mora uvek biti znak uspeha, ali je svakako znak za pravi put.
– PREDSTAVA ILI FILM. DVA RAZLIČITA OPUSA. KAKO BI IH PRIBLIŽILA GLEDAOCIMA?
Film je daleko ispred pozorišta što se tiče popularnosti, samim tim i gledanosti. Pristupačnije je i može da se gleda u svakom trenutku, po sopstvenoj želji i uvek je isti, svuda po svetu. U tome je njegova čar. Razumem zašto je u prednosti. Mislim da nema osobe koja ne gleda filmove. To nas uče kao decu, da gledamo crtane filmove i ostaje navika. Pozorište, nažalost nema tu privilegiju da bude navika. Na našim prostorima je mnogo zapostavljeno i to nam govori donekle o tome gde se nalazi sada i koja su interesovanja kod našeg naroda. I koliko je na dnu, da je rad u pozorištu postao kao podviznički čin. Naša nagrada će biti ako se to promeni. Pozorište je oduvek bilo mesto gde treba da nas oplemeni, poduči, ukaže na greške u društvu. Možda je zbog toga i zapostavljeno, što ne volimo da primamo kritike. ( Kroz smeh). Nadam se da će trend nastaviti samo da raste, što se tiče gledanosti predstava. Poseban je osećaj kada se poveže energija publike i glumaca i kada to postane jedno. Kada posle odgledane predstave imamo osećaj zadovoljstva. Nekad nas zabavi, a nekad stavi u razmišljanje što je i cilj predstave. Volela bih da svaki čitalac odgleda neku predstavu i uverena sam da će se osećati uzvišenije. Oni koji imaju tu tradiciju da posećuju pozorište znaju o čemu govorim.
– ČIME SI IMPRESIONIRANA U SVOM POSLU A ČIME NE?
Impresionirana sam time što postajem bolja osoba. Ne kažem da sam dobra, ali poboljšava me. Napredujemo zajedno. A uopšteno gluma je impozantna. Pruža toliko mogućnosti da se glumac izrazi. Mašta je drugo značenje glume i po ceo dan maštati je impresivno. Negativna strana toga je neizvesnost. U sadašnjem vremenu biti glumac nije baš pametan izbor profesije. I to je ta realnost koju je teško prihvatiti.
– KROZ SVOJE IME RADOMIRKA NAVEDI OSOBINE KOJE IMAŠ A KROZ PREZIME ŠARIĆ KOJE NE?
Mnogo sam ponosna na svoje ime. Srpsko – hrišćansko je nasleđe. Potiče iz slovenskog jezika i znači branilac mira – mirotvorac. Jedna od lepših osobina, koju posedujem. I jesam predstavnik mira. Volim da je oko mene sve lepo, harmonično, da je sloga i mir. Tada sam ja zadovoljna. U imenu mi je dato i da budem radna. Rad i mir ! Prate me te dve osobine, htela ja to ili ne. Ali su pozitivne, i nije mi žao. Navijam za njih i dalje. Prezime Šarić, vodim se time da volim da crtam i to šara pridodajem tome. Nikako da “šaram”.( kroz smeh) To nije lepo.