0
0
Ispričat ću vam priču o jednoj ljubavi. Ljubavi koja ne poznaje granice, ljubavi koja je zapisana u zvjezdama. Priču koja je slična onim ljubavnim romanima što čitaju gimnazijalke i o kojima se raspravlja po školskim holovima za vrijeme velikog odmora. Priću o ljubavi koja nema kraja.
Njihov prvi susret dogodio se pred nešto više od godine dana. Sasvim slučajno, iz znatiželje, no on vjeruje da je to sudbina, došao je na jednu web stranicu odigrati partiju čovjeće ne ljuti se. Gledao komu će se pridružiti da zajedno krenu u igru. Jedno ima mu je upalo u oći, ime za koje nije ni zao da će mu postati toliko važno, da će to ime zavoljeti više od svega.
Ona, jedna od najpoželjnijih djevojaka na cjelom serveru, volila se zezati, prićati, veselog duha i prekrasnog karaktera. On, u ono vrijeme na dnu, razočaran u život zvog svega što se događalo u prošlosti, jednostavno umoran od života.
Kako je igra odmicala razgovor je sve više bivao opušteniji. Sve su više prićali i zezali se. On je strašno volio prićati, većinom su to bile priće o njegovim doživljajima na putu kad je radio ko vozač kamiona. Priće o njegovom odnosu prema njegovim kandidatima i trenutnom poslu koji radi. Prićao je bez prestanka.
Osjetio je da ona ima nešto u sebi, nešto u sebi njemu neodoljivo privlačno, nešto u sebi što ga vuće k njoj, da joj se približi, da krene prema njoj.
Tako je započela i druga prartija igre, a razgovor je postajao sve zanimljiviji. Sve više su se upoznavali. Njegove priće su je nasmijavale, a on je obožavao vidjeti kako se ona smije. Njezin smjeh je bio njegova snaga.
Na kraju dana, nakon nekoliko odigranih partija, sa leptirićima u trbuhu i srcem koje je tuklo kao što već dugo nije, upitao ju je kad će doći idući puta. Rekle je, sutra, valjda.
Čekao ju je i pomno promatrao svako ime koje se pojavilo. Kad je došla, srce mu je zaigralo. Svakim danom su sve više i više igrali. On, u ono vrijeme je imao neke svoje principe zbog kojih odlazio je na spavanje svakog dana u 10 sati naveće. Tužio se kako je ukoćen, tužio se kako je umoran. Idućeg dana ju je opet ćekao i tako su se upoznavali sve više i više. Nema te teme koje se nisu dotakli od onih ozbiljnih do onih neozbiljnih. Izgledali su kao savršeni par, kao da je nebo predodredilo da se sretnu jednog dana.
Svaki dan prije spavanja odigrali bi svoju zadnju partiju za taj dan, ta partija je bila posebna, i sad mu srce zaigra kad se sjeti svega.
Nažalost, posvađali su se nakon nekog vremena. Zbog nepročitanog pisma. On je bio kriv. Nije vidio pismo. Bila je subota. Sjeća se i dan danas. Ona je trebala ići na djevojačku većer k svojoj prijateljici. Posvađali su se, ali ubrzo zatim pomirili. Jer između njih je postojala neka iskrica, iskrica koja je palila vatru ljubavi.
Zavolio ju je. Počeo je vračati vjeru u ljubav, vjeru u život. Ona mu je psotala nada, postala mu je svjetlo u njegovom tamnom životu, životu punom razočaranja. Zaljubio se. Njegovim žilama je počela teći, ONA. Ona koja mu je počela značiti više nego zrak koji diše, ona koju neizmjerno voli.
Vrijeme je odmicalo, ljubav rasla, razvijala se. Prvi put joj je priznao da je voli u slici koju je napravio, to je bila kava, i u kavi zakamuflirano volim te. Počeo ju je voljeti kao da je pokraj njega, a ona je bila udaljena puno kilometara. Nažalost, njihvo sklad u vezi naručavao je njegv čudan karakter, govorio je da je to zbog aniksioznosti i OKPa. Mjenjao je raspoloženja, preko noći bilo ga strah, bojao se priznati. Uvjek spava pokriven po glavi, kolko god bilo vruče, jer se boji. Njegov karakter je narušavao tako skladnu vezu, tako prekrasnu vezu punu razumjevanja i ljubavi. Ona mu je praštala, praštala mu svaku njegovu glupost. I dan danas mu prašta. Jer osoba kao što je ona ne viđa se svaki dan. Osoba sa tako prekrasnim karakterom, sa takvim vrlinama, sa takvom dobrotom.
Nažalost svađe su bile česte. Zbog njegovih gluposti. Boljelo ga je jednako kao i nju. Ona ga je izlječila od OKPa, ali još uvjek ga je bilo strah, još uvjek je osjećao posljedice bolesti o kojima nikome nije govorio.
Iz partije čovjeće ne ljuti se izrodila se ljubav za kakvu dugo nitko nije čuo, ljubav na daljinu. Ljubav koja ne poznaje vrijeme, ne priznaje daljinu, ne priznaje ništa osim ljubavi, praštanja, razumjevanja.
