Ime i prezime: SANDRO MARKOVIĆ
Zanimanje: Dr spec sportske medicine, muzička grupa PRSLOOK AGAIN, autor i voditelj emisije PRSLOOK AGAIN K::CN
DETINJSTVO PAMTIM PO…
Moje detinjstvo bilo je prelepo. Odrastao sam u gradu na obali mora koji ima dušu a zove se Split. Dioklecijanova palata nam je bila kao “babina kuća” jer smo brat i ja sa društvom provodili tamo puno vremena. Pamtim kupanje, trčanje po celi dan. Hvatali smo račiće, ma nijednu ružnu stvar ne mogu reći za detinjstvo a sećam se svega od tri godine pa na dalje.
NAJVEĆA “ZLOĆA”KOJU SAM U DETINJSTVU URADIO JE?
Nikica i ja smo babi zapalili zavesu. Dobili smo takve batine koje pamtimo i danas. Nikad više nismo uradili nikakvu zloću.

ZAMIŠLJAO SAM DA ĆU BITI…
Želeo sam da budem kapetan. Čak sam i upisao Pomorsku akademiju ali sam brzo shvatio da su tamo sve muškarci ja volim žene pa sam se preorentisao na medicinu jer tamo je bili puno žena hehe. Da nije bilo nesretnog rata sad bih ja bio doktor na nekom kruzeru, što mi je i bila želja, i uživao.
IGRICA KOJU PAMTIM…
Četiri u red, Školica i Iks – oks. Tih igrica smo se igrali svakodnevno.
NADIMAK SAM DAO – KOME?
Poznat sam po tome da sam davao nadimke. Svi u Splitu poznati su po nadimcima. Mene su zvali Šunje , Nikicu Hole, mog kuma šefe. Prednjačio sam u davanju nadimaka pa sam ih i ja imao mnogo. Uzrečica mi je Fratelo pa su me u srednjoj školi tako i zvali. Znao sam dati i ružan nadimak, ah svakome po zasluzi!
MOJE OMILJENO JELO BILO JE…
Od kako se otvorila prva picerija u Splitu definitivno pizza ali i danski kolač. Uuu sećam se i krofni punjenih sa puno čokolade. Žao mi je što zbog dijabetesa ne mogu da konzumiram svoja omiljena jela.
U SVETU POSTOJI JEDNO CARSTVO U NJEMU CARUJE DRUGARSTVO…ZA TEBE OVAJ STIH ZNAČI ŠTA?
Brzinski se doručkovalo jer u 10h počinjao je Branko Kockica koji je i demonstrirao taj stih. Kao dete zbog skladnog braka mojih roditelja, divnog vaspitanja da budemo brat i ja dobri ljudi, zamišljao sam to carstvo. Posle sam se uverio da to i nije baš tako ali poručujem svima da budu dobri jer ono što seju to će i žnjeti!
DEČIJA PESMICA KOJU SI PEVAO?
Iz predškolskih dana sećam se:” Ringe ringe raja, došo’ čika Paja pa pojeo jaja, jedno jaje muć a mi deca čuč.” Voleo sam tu igricu.
NAVIKU IZ DETINJSTVA KOJU SAM ZADRŽAO JE?
Kao dete bio sam “picajzla”. Voleo sam lepo da se obučem a takav sam i danas. Obožavao sam da dobijem nove stvari te sam ugledavši nešto novo uvek znao povikati “nano nano”- u smislu “novo novo”. Tako sam i dobio nadimak Nano. Voleo sam dobijati poklone ali i poklanjati takav sam i danas.
BAJKA KOJU PAMTIM JE?
Obzirom da je mama bila profesor komparativne književnosti “morali smo ” da čitamo. Mnogo nam je i čitano jer smo od djetinjstva radili na vokabularu. “Snežana i sedam patuljaka” je jedna od onih koje bi izdvojio. I danas imam biblioteku u kući , doduše ne čitam bajke ali kad kroz knjige i razne literature obidješ svet okolo naokolo, obrneš sve i okreneš, shvatiš da mi i živimo u jednoj velikoj bajci.
ŠTA STE PRIŽELJKIVALI U NOVOGODIŠNJEM PAKETIĆU?
Priželjkivao sam samo brodove. Oni su moj život. Puna soba mi je bila brodova i postera Bruce Lee-a koji je moj idol. Žao mi je što ne živim u nekom primorskom gradu ali možda po završetku karijere i napravim taj korak.
