0
0
Vučko, hvala ti na odvojenom vremenu. Kada si prvi put shvatio da je muzika nešto čime želiš ozbiljno da se baviš?
Hvala tebi na pozivu i prilici da budem u vašim internet novinama. Pa, bilo je to davno. Volio sam kao dječak, onako stidljivo, da pjevam kada niko ne čuje. Imao sam te neke snove odmalena. Trajalo je to tako i igrom slučaja čuli su me neki naši ljudi kako pjevam pokraj rijeke, dok su oni pecali. Nisam ni znao da su tu blizu, iza pećine. Odmah su me angažovali u lokalni KUD i tu počinje moja neka karijera, da se zna. Poslije dolazi i vojska. U vojsci sam nastavio sa tim formiranjem sebe u muzičkom smislu. Možda mogu reći da sam upravo u vojsci shvatio da bih možda mogao i ja da se bavim muzikom. Devedesetih godina, uz pomoć mojih prijatelja, mog KUD-a i mog mjesta Bioča, snimio sam i svoju prvu kasetu sa osam pjesama za PGP Ljubljana.
Šta smatraš svojim najvećim uspehom do sada?
Pa, možda nisam imao sreće u nekom finansijskom smislu da napravim priču, ali ipak sam snimio pet CD albuma, oko 60 pjesama, sa kvalitetnim ljudima: Peđom Nedeljkovićem, Igorom Golubićem, Tanjom Šeter… Kojima se i ovim putem zahvaljujem.
Sve je to u početku krunisao Siniša Kajmaković i M. P. Renome iz Bijeljine, čovjek koji mi je pomogao da budem neko na muzičkoj sceni. I tom čovjeku dugujem neizmjernu zahvalnost.
Tu je i muzička produkcija Melodija iz Beograda, koja je izdala dva moja albuma i zajedno sa TV Dugom mnogo mi pomogla. I njima takođe dugujem zahvalnost.
Eto, tako otprilike. Moj uspjeh je možda u tome što će pjesma ostati i poslije mene. Kako se kaže: čovjek ne umire dokle god žive njegova djela.
Kako gledaš na današnju muzičku scenu? Da li je danas lakše ili teže uspeti nego ranije?
Danas je, nažalost, novac nešto što sve završava. Uspjeti i napraviti neki hit veoma je teško, jer je nevjerovatno trnovit put do uspjeha.
Svako se latio mikrofona i svako misli da zna da pjeva. Balkan je baš dotakao neku nultu ljestvicu, upravo sa ovima koji misle da su solisti, a ne znaju deset pjesama, nego čitaju sa mobilnog telefona. I što je najtužnije, nemaju onu muzičku kulturu, ponašanje i profesionalni pristup ljudima.
Ranije se znalo: ili znaš ili ne znaš da pjevaš, i tačka. Danas je žalosno pogledati gdje je došla muzika. Ali moraće se to srediti kad-tad i znaće se jasno ko kosi, a ko vodu nosi.
Kako biraš pesme koje ćeš snimati? Da li se više vodiš emocijom ili procenom šta bi publika mogla da prihvati?
Da, nisam to rekao, ja sam i tekstopisac i većina mojih pjesama na albumima je iz mog pera. Ja pišem pjesme srcem i može se reći da ih radim emotivno, iz duše, naravno, nadajući se da će to publika prihvatiti.
Prije ili kasnije, svaka emotivna pjesma pronađe svoje mjesto u narodu. Ljudi sa naših prostora imaju dušu i dobro znaju šta je pjesma i o čemu ta pjesma govori.
Koliko se privatni Vučko razlikuje od Vučka kojeg publika vidi na sceni?
Pa, da budem iskren, ja sam uvijek bio onako jednostavan, narodni čovjek, bez šminke, ali uvijek volim da sam kulturan i fin na sceni, pa i iza scene.
Originalan sam, nisam ofarban, nisam moler. Što ti mislim, sasuo bih ti u lice, pa kome opanci, kome obojci.
Komunikativan sam, šaljiv, pozitivan. Volim dobre ljude. Bogu hvala, dobri ljudi vole i mene i to je neka moja snaga.
Volim i radujem se uspjehu dobrih ljudi i mene to čini srećnim. Oni drugi me ne zanimaju u životu i ne sjetim ih se dok ih možda neko ne spomene.
Moja iskrenost i pošteni pristup svemu kroz život puno su me koštali, ali ne žalim. Ipak, prvo, najbitnije i najvažnije je biti čovjek.
Šta bi poručio kolegama koji tek počinju i sanjaju o velikoj karijeri?
Svim mladim kolegama koji imaju glas i koji mogu biti neko i nešto želim da kažem da rade na sebi, da budu originalni, svoji. Ne kopirajte nikoga. Gradite svoj stil i svoj kvalitet.
Budite kulturni i fini, i na sceni i van scene. Uvijek jurite pjesme koje vam leže, nikako nešto na silu.
Znate ono kada pitaš pjevača: „Šta ti pjevaš?“, a on kaže: „Pjevam sve.“ E, toga koji pjeva sve zaobiđite u tri kruga.
Bog vam je dao da budete dobri pjevači, budite dobri ljudi i uspjeh neće izostati.
Hvala Redakciji hvala mojim Saradnicima i veliki pozdrav za poštovane Kolege za one koji vole moju pjesmu i sve ljude dobre volje.
