Položaj nas žena kroz vekove se menjao. Žene su postajale jače, samostalnije.. ali koliko god nam je lakše nego pre par vekova, i dalje se neke stvari ne menjaju.
Kao i rečenice “zna se gde je ženi mesto”, ili “ne može ti si žensko”, ili ipak “ne smeš, sramota je”. Žena je i dalje ta koja mora da obori pogled, istrpi, prećuti, da ne vidi i kada je sve očigledno. A ako ipak ne prećuti snosi posledice.
Nasilje. Nešto na šta većina zatvara oči i skreće pogled. Na šta većina ima komentar “ne bi on nju bez razloga”.. Na šta većina osudjuje onoga ko trpi nasilje više nego osobu koja vrši nasilje. Nasilje ne može da razume svako, samo neko ko je doživeo nasilje zna o čemu Vam pišem, a jedna od tih žena upravo sedi pokraj mene. Prekrivena modricama i nadom u reči da će se promeniti.
• Kada je zapravo počelo sve ?
Dugo sam hodala aa svojim bivsim muzem.Bio je stariji od mene par godina. Bio je iz drugog grada,ne tako blizu mog.Na pocetku je sve bilo lepo i divno. Do trenutka kada smo se verili. Tada je poceo da me terorise,kontrolise,umislja… Mnogo puta sam pokusavala da resim to, ali bi se ubrzo bi se ponavljalo. Kada bih pokusala da raskinem sa njim,pretio bi meni i mojim roditeljima. Vremenom sam pocela da se plasim njega,vise nije bilo toliko ljubavi kao pre,vec strah. I jednostavno od straha nisam smela da ga ostavim. Pokusavala sam da pobegnem od kuce kako bih zaobisla to vencanje,ali sve je bilo bezuspesno. Na kraju smo se vencali.
• Jesu li tvoji roditelji pokusavali da ti pomognu ?
Nisu. Vodili su se time da nema nazad, da jednostavno tako mora da bude. Da je sramota da ja, devojka iz jedne ugledne kuće vratim prsten.
• Šta se dešavalo dalje nakon sto si se udala ?
U početku je bilo donekle normalno. Kad kažem normalno mislim bez maltletiranja. Voleo me. I previše.
• Kako misliš i previše ?
Bio je previše ljubomoran. Bila sam non stop u kući, bez njega nisam smela da izadjem, oduzeo mi je telefon, koristila sam njegov kako bi on nadgledao šta radim i sa kim pišem. Jednostavno je sve morao sa nadgleda i kontroliše me. A ja sam pokušavala to da razumem.
• Kada su počele prve batine ?
Prve batine sam dobila mesec i po dana od venčanja. Došao je umoran sa posla. Bio je jako nervozan. Vikao je na mene, na jednom je viknuo da sam od straha razbila čašu. Tada me udario prvi put. Kasnije se izvinjavao i kleo se da se nikad neće ponoviti. Ali se ponavljalo, nije bilo toliko često ali sam dobijala šamare, pesnice u ledja…
• Da li su njegovi roditelji rekli nešto na to ?
Ne. Oni su uvek bivali nemi posmatrači. Ni jedan jedini put nisu mu rekli ništa na to. Svekrva je rekla da se strpim, da je to u braku normalno, kako je i ona bivala prebijana od strane svekra dok su bili mladji, ali se vremenom smirio i promenio.
• Da li se tvoj bivsi muž menjao ?
Jeste, ali na gore. Batine su bivale sve češće i bez nekog razloga. Dovoljno je bilo da on bude nervozan, i odmah bi se iskalio na meni zbog sitnice. Kada bih ga pitala sta mu je ili kada bih pokušala da pričam sa njim, kada bih ga zagrlila, ili kada bih mu rekla da želim nešto…
• Da li su tvoji roditelji znali kroz sta prolaziš ?
Oni nisu ni znali u početku. Saznali su posle par meseci kada smo prvi put otišli kod mojih, bila sam trudna prvi mesec. Bila sam kod roditelja dva dana. Pod pretnjom da ako bilo šta kažem ubiće me.
Moja majka je slučajno videla moje modrice i pitala me od čega su. Ja sam joj tu sve priznala.
Ali ja dolazim iz malog mesta, u kome je sramota vratiti se u majčinu kuću. Posebno jer sam bila trudna. Moja majka je plakala zajedno sa mnom, ali me savetovala da izdržim da ga ne ljutim svojim postupcima, da će se on promeniti, da treba da mu dam vemena.
Ali nažalost nista se nije menjalo na bolje. Vremenom je sve postajalo gore i gore i gore. Batine su bile redovne,i ako sam nosila njegovo dete. Vremenom se i udaljavao, odlazio bi na posao ujutru rano a dolazio bi kasno, a kada bi došao morala bih da budem budna, ako ne on bi me probudio batinama. Saznala sam kasnije da ima ljubavnicu, ali kada bih pomenula šta opet bih dobila batine. Nadala sam se da će biti bolje kad se porodim, Čak sam žmurila i na tu prevaru, samo sam se nadala da će on konačno da se promeni. Ali nije. Nastavljao je.
• Zar sama nisi shvatila da to ničemu ne vodi i da moraš da se trgneš iz toga ?
Bila sam svesna svega. Ali živimo u takvom vremenu da ljudi žmure na to, da je maltretiranje toliko često ali se toliko ćuti o tome. Niko nike hteo da pomogne, a ti se jednostavno stidiš. Jer sramota je otići, sramota je biti samohrana majka, sramota je požaliti se da si maltrerirana, jer odmah svi krivca vide u tebi. Sramota je. I kome da se požališ ? Kad niko ne želi da ti pomogne, ljudi žmure. Ne tiče ih se, ne žele da se mešaju. Htela sam toliko puta da odem,ali gde ? Gde otići sa malim detetom ?
Pet godina sam trpela batine, ponižavanje.. Što je najgore moja ćerka je to iz dana u dan gledala… Počela sam vremenom da se plašim za njenu budućnost.
• Kad si skupila hrabrosti da stavis tačku na to ?
Svekrva se razbolela, ja sam je pazila, a u goste su nam došli dever i zaova. Njena deca su tukla moju ćerku, ona je plakala a zaova se drala na moje dete. On je tad počeo da tuče naše dete. Ja sam tad stala ispred njega, i odgurnula ga, jer moje dete ne može da proživljava isto sto i ja. Tada je on počeo da me udara, i udara i udara… Toliko da sam se onesvestila. Probudila sam se u bolnici u koju me dever doveo sa pričom da sam pala niz stepenice. Moja ćerka je sedela tu pored mene i plakala. Gledajući nju rekla sam da je dosta više. Taj dan sam ga prijavila. I od tog dana je naš život postao mnogo lepši.
• Šta možeš da kažeš ženama koje trpe nasilje, koje su u istoj situaciji u kojoj si bila ti ?
Želim da im kažem da ne trpe to. Kada vas neko voli, on vas neće maltlerirati, ne zaboravite to. Ako te udari prvi put to je znak da se spakujete, dok nije kasno. Jer batine neće prestati. Zaboravite na priče starijih žena “ja sam trpela,istrpi i ti”. Ne trpi. Samo ćes napraviti sebi gore. Zbog čega god bilo, nasilje nikad nije opravdano
• • • • • • • •
Istraživanja su pokazala da deca odrasla uz nasilje i sama postaju nasilnici.
Drage žene, trpeti nasilje je kao imati omču oko vrata, koja se svakim danom suzava, dok su vaše ruke slobodne da je skinete,a vi to odbijate.
Nasilje nije rešenje a Vi ništa dužne da ga trpite, shvatite to. Ne dozvolite da vas stid ili nada u bolje sutra liše života. Nasilnik se na žalost neće promeniti.
Prestanimo da živimo u vremenu u kom se nasilje opravdava i prećutkuje, na koje se okreće glava. Svi mi znamo bar jednu ženu koja je trpela ili trenutno trpi nasilje. Prestanimo da na takve stvari okrećemo glavu i spuštamo pogled. Stavite sebe na to mesto, svoju ćerku, svoju sestru… Zapitajte se koliko bola i patnje te žene prozivljavaju i koliko je njima potrebna naša pomoć a mi ignorišemo. Zaštitimo, ne žmurimo.
autor i urednik Aida Hazirovic